FERETKE-Zaigrane su i vesele i što je najzanimljivije – takve ostaju cijeli svoj život.DIO 1
FERETKE-Zaigrane su i
vesele i što je najzanimljivije – takve ostaju cijeli svoj život.DIO 1
Ferret (lat. Mustela putorius furo) engleska je riječ za afričkog. Uvrštavaju se u porodicu kuna, lasica, jazavaca i tvorova.
Prema literaturi i dosadašnjim spoznajama pripitomljeni su prije 1500 g.p.n.e. u Egiptu. U Ameriku su došli prije 300 godina brodovima gdje su korišteni kao kontrolori mišje i štakorske populacije budući da su u tome imali veći uspjeh od mačaka. Ubrzo su otkriveni njihovi umiljati atributi, pa tako ferret postaje kućni ljubimac koji se danas nalazi na trećem mjestu zastupljenosti kućnih ljubimaca u Americi. U nekim dijelovima Amerike, tačnije Kaliforniji i danas su zabranjeni kao kućni ljubimci i smatraju se divljim i egzotičnim životinjama, pa ljubitelji ovih životinja iz cijelog svijeta pokušavaju uticati na promjenu takvog kalifornijskog zakona.
Budući da su domestificirane i domaće, a ne divlje životinje, današnji se afrički tvor ne smije puštati u prirodu jer u njoj neće uspjeti sam opstati.
Afrički tvor spada u porodicu zvijeri, pa ga tako krase oštri i čvrsti očnjaci s vrlo jakim stiskom odnosno ugrizom. Tvorići imaju duguljasto i elastično tijelo obraslo mekanim krznom s kratkim i vrlo pokretnim nogama. Uši su im male i mekane, a rep dugačak i obrastao krznom. Dužina im je od 30 do 45 cm (bez repa) što varira zavisno o polu. Vid im je slab, nerijetko su i gluhi, ali zato imaju nevjerovatan njuh. Glava im je više četvrtasta, a njuškica tupastija pa se po tome razlikuju od kuna. Mužjaci su u pravilu duplo veći i teži od ženkica.
Pojavljuju se najčešće u dvije osnovne boje: sable (varijacije smeđe i crne boje krzna i crne oči) i albino (potpuno bijelo krzno i crvene oči),a postoji još u nekoliko boja i to: black sable, champagne, chocolate, cinnamon, dark-eyed white i dr.
Životni vijek ovih životinjica je od 6-13 godina zavisno o brizi koja im je pružena od strane njihovih vlasnika. Tvorovi koji služe za reprodukciju i drže se zbog uzgoja dožive puno manje godina. Obzirom da su podložni nekim «smrtnim» bolestima, potrebno im je pružati kvalitetnu ishranu uz dodatke koji će svakako uticati na dužinu njihovog života.
Tvorovi su vrlo inteligentne životinje i brzo uče. Ne smiju se podcjenjivati njihove sposobnosti brzog učenja, ali i pamćenja kako lošeg tako i dobrog odnosa prema njima.
Sjajno i mekano krzno, sjajne oči i jasan pogled obilježja su zdravog tvora. Tvorovi mogu oboljeti od ljudske gripe i prehlade. Teško podnose vrućinu, te se ljeti trebaju dodatno rashlađivati zbog opasnosti od srčanog udara. Najčešće bolesti od kojih obolijevaju su: štenečak (100% smrtnost), crijevna začepljenja (zbog svoje znatiželje često pojedu ili progutaju nešto), bolesti štitnjače, te poremećaj šećera u krvi. Bilo koja promjena u njihovom ponašanju kao što su neaktivnost, odbijanje hrane ili promjene na krznu (pretjerano otpadanje dlake s tijela i repa) znak su da nešto nije u redu sa zdravljem životinjice. U svakom slučaju potrebno je odmah potražiti veterinarsku pomoć. Tvorovi su podložni stresu, pa se zbog toga ne smiju zlostavljati ili dovoditi u situacije koje bi isto izazvale.
Prije odlaska veterinaru svakako je potrebno informisati se i posavjetovati se da li vaš veterinar ima potrebna iskustva s liječenjem tvorova.
Tvorovi imaju specifični miris. Sterilizirane i kastrirane životinjice gube taj miris, pa se gotovo on ne osjeti. U vrijeme parenja taj je miris intenzivniji. Kako ipak spadaju u porodicu tvorova ponekad znaju upotrijebiti i svoje analne vrećice odnosno ispustiti smradac. To će najčešće napraviti kada su prestrašeni, ljuti, uzbuđeni ili slučajno u snu.
Bez obzira na taj njihov miris, tvorovi se ne smiju kupati prečesto. Jednom u dva do tri mjeseca je sasvim dovoljno. Prečestim pranjem njihova koža počinje lučiti više masnoće što utiče na kvalitet i opadanje dlake, pojavljivanje mitesera, a i većim zaudaranjem. Prilikom kupanja koriste se šamponi namijenjeni za tvoriće ili šamponi za malu djecu. Kako imaju tjelesnu temperaturu višu od naše voda u kojoj se kupaju treba biti jako topla tako da je nama skoro prevruća. Najlakše je okupati tvorića pod slavinom i tekućom vodom. Prilikom kupanja treba paziti da šampon ne ulazi u oči, nos i uši životinjice. Valja napomenuti da se svi tvorići ne vole kupati pa ostaje na procjeni vlasnika kako će kupanje svome tvoriću učiniti što zanimljivijim i manje stresnim.
Tvorići nemaju dlaku sklonu zamršivanju pa veće potrebe za češljanjem dlake nema. Vlasnik može, naročito u sezoni ljinjanja, gustim češljem nježno iščetkati svog ljubimca pa će na taj način brže skinuti s krzna otpalu dlaku.
Tvorići imaju kandže koje im se trebaju redovno podrezivati. Prilikom toga važno je pripaziti na žilu u kandži koja je crvene boje i lako uočljiva budući da su kandže prozirne. Kandže je najlakše odrezati običnom grickalicom. Nepodrezane kandže predstavljaju tvoru veliki problem jer će se početi listati i trgati, te će njima zakačiti za svaki materijal (krevetić, ležaljku, tepih, ručnik i sl.).
Posebnu pažnju treba posvetiti čistoći ušiju i to zbog velike mogućnosti nakupljanja i stvaranja ušnih gnjida. Uši se obavezno moraju čistiti redovno, npr. jednom u dvije sedmice. Prilikom čišćenja koristi se otopina za čišćenje ušiju životinja i pamučni štapići uz veliku pažnju kako se tvorić ne bi ozlijedio.
Ferret (lat. Mustela putorius furo) engleska je riječ za afričkog. Uvrštavaju se u porodicu kuna, lasica, jazavaca i tvorova.
Prema literaturi i dosadašnjim spoznajama pripitomljeni su prije 1500 g.p.n.e. u Egiptu. U Ameriku su došli prije 300 godina brodovima gdje su korišteni kao kontrolori mišje i štakorske populacije budući da su u tome imali veći uspjeh od mačaka. Ubrzo su otkriveni njihovi umiljati atributi, pa tako ferret postaje kućni ljubimac koji se danas nalazi na trećem mjestu zastupljenosti kućnih ljubimaca u Americi. U nekim dijelovima Amerike, tačnije Kaliforniji i danas su zabranjeni kao kućni ljubimci i smatraju se divljim i egzotičnim životinjama, pa ljubitelji ovih životinja iz cijelog svijeta pokušavaju uticati na promjenu takvog kalifornijskog zakona.
Budući da su domestificirane i domaće, a ne divlje životinje, današnji se afrički tvor ne smije puštati u prirodu jer u njoj neće uspjeti sam opstati.
Afrički tvor spada u porodicu zvijeri, pa ga tako krase oštri i čvrsti očnjaci s vrlo jakim stiskom odnosno ugrizom. Tvorići imaju duguljasto i elastično tijelo obraslo mekanim krznom s kratkim i vrlo pokretnim nogama. Uši su im male i mekane, a rep dugačak i obrastao krznom. Dužina im je od 30 do 45 cm (bez repa) što varira zavisno o polu. Vid im je slab, nerijetko su i gluhi, ali zato imaju nevjerovatan njuh. Glava im je više četvrtasta, a njuškica tupastija pa se po tome razlikuju od kuna. Mužjaci su u pravilu duplo veći i teži od ženkica.
Pojavljuju se najčešće u dvije osnovne boje: sable (varijacije smeđe i crne boje krzna i crne oči) i albino (potpuno bijelo krzno i crvene oči),a postoji još u nekoliko boja i to: black sable, champagne, chocolate, cinnamon, dark-eyed white i dr.
Životni vijek ovih životinjica je od 6-13 godina zavisno o brizi koja im je pružena od strane njihovih vlasnika. Tvorovi koji služe za reprodukciju i drže se zbog uzgoja dožive puno manje godina. Obzirom da su podložni nekim «smrtnim» bolestima, potrebno im je pružati kvalitetnu ishranu uz dodatke koji će svakako uticati na dužinu njihovog života.
Tvorovi su vrlo inteligentne životinje i brzo uče. Ne smiju se podcjenjivati njihove sposobnosti brzog učenja, ali i pamćenja kako lošeg tako i dobrog odnosa prema njima.
Sjajno i mekano krzno, sjajne oči i jasan pogled obilježja su zdravog tvora. Tvorovi mogu oboljeti od ljudske gripe i prehlade. Teško podnose vrućinu, te se ljeti trebaju dodatno rashlađivati zbog opasnosti od srčanog udara. Najčešće bolesti od kojih obolijevaju su: štenečak (100% smrtnost), crijevna začepljenja (zbog svoje znatiželje često pojedu ili progutaju nešto), bolesti štitnjače, te poremećaj šećera u krvi. Bilo koja promjena u njihovom ponašanju kao što su neaktivnost, odbijanje hrane ili promjene na krznu (pretjerano otpadanje dlake s tijela i repa) znak su da nešto nije u redu sa zdravljem životinjice. U svakom slučaju potrebno je odmah potražiti veterinarsku pomoć. Tvorovi su podložni stresu, pa se zbog toga ne smiju zlostavljati ili dovoditi u situacije koje bi isto izazvale.
Prije odlaska veterinaru svakako je potrebno informisati se i posavjetovati se da li vaš veterinar ima potrebna iskustva s liječenjem tvorova.
Tvor se obavezno mora cijepiti protiv štenečaka. Kao što je već
rečeno: ova bolest je stopostotno smrtna za tvoriće.
Prema zakonskim regulativama cijepljenje protiv bjesnoće nije obavezno
ukoliko se tvorić ne prenosi preko granice u neku drugu državu. Ukoliko tvorić
vrijeme provodi izvan kuće u interakciji s drugim životinjama, onda je poželjno
obaviti i ovo cijepljenje.Tvorovi imaju specifični miris. Sterilizirane i kastrirane životinjice gube taj miris, pa se gotovo on ne osjeti. U vrijeme parenja taj je miris intenzivniji. Kako ipak spadaju u porodicu tvorova ponekad znaju upotrijebiti i svoje analne vrećice odnosno ispustiti smradac. To će najčešće napraviti kada su prestrašeni, ljuti, uzbuđeni ili slučajno u snu.
Bez obzira na taj njihov miris, tvorovi se ne smiju kupati prečesto. Jednom u dva do tri mjeseca je sasvim dovoljno. Prečestim pranjem njihova koža počinje lučiti više masnoće što utiče na kvalitet i opadanje dlake, pojavljivanje mitesera, a i većim zaudaranjem. Prilikom kupanja koriste se šamponi namijenjeni za tvoriće ili šamponi za malu djecu. Kako imaju tjelesnu temperaturu višu od naše voda u kojoj se kupaju treba biti jako topla tako da je nama skoro prevruća. Najlakše je okupati tvorića pod slavinom i tekućom vodom. Prilikom kupanja treba paziti da šampon ne ulazi u oči, nos i uši životinjice. Valja napomenuti da se svi tvorići ne vole kupati pa ostaje na procjeni vlasnika kako će kupanje svome tvoriću učiniti što zanimljivijim i manje stresnim.
Tvorići nemaju dlaku sklonu zamršivanju pa veće potrebe za češljanjem dlake nema. Vlasnik može, naročito u sezoni ljinjanja, gustim češljem nježno iščetkati svog ljubimca pa će na taj način brže skinuti s krzna otpalu dlaku.
Tvorići imaju kandže koje im se trebaju redovno podrezivati. Prilikom toga važno je pripaziti na žilu u kandži koja je crvene boje i lako uočljiva budući da su kandže prozirne. Kandže je najlakše odrezati običnom grickalicom. Nepodrezane kandže predstavljaju tvoru veliki problem jer će se početi listati i trgati, te će njima zakačiti za svaki materijal (krevetić, ležaljku, tepih, ručnik i sl.).
Posebnu pažnju treba posvetiti čistoći ušiju i to zbog velike mogućnosti nakupljanja i stvaranja ušnih gnjida. Uši se obavezno moraju čistiti redovno, npr. jednom u dvije sedmice. Prilikom čišćenja koristi se otopina za čišćenje ušiju životinja i pamučni štapići uz veliku pažnju kako se tvorić ne bi ozlijedio.
Tvorovi se linjaju dva puta godišnje, u proljeće i jesen i to kako
bi zamijenili ljetnu dlaku sa zimskom i obrnuto. Ukoliko se drže u stanu u
kojem je centralno grijanje ovaj proces može kasniti pa je potrebno ovu
činjenicu imati u vidu prilikom izlazaka s tvorićem.
Primjedbe
Objavi komentar