Pustinjska lisica (Fennec fox) kao kućni ljubimac: osobine i karakteristike

 Pustinjska lisica (Fennec fox) kao kućni ljubimac: osobine i karakteristike

Pustinjska lisica može se držati i kao kućni ljubimac, no potrebno je imati odgovarajuću dozvolu za njeno držanje, u pojedinim zemljama.

Pustinjska lisica potiče iz Sjeverne Afrike.

To je egzotični kućni ljubimac.

S obzirom na to što  se vrlo lako pripitomi, sve više ljudi počelo ju je držati kao kućnog ljubimca.

Pustinjska lisica u prosjeku naraste oko 40 centimetara, dok se njena težina kreće od jednog do dva kilograma. Osim toga, mužjaci pustinjske lisice nešto su veći od ženki. Iako je vrlo aktivna životinjica, potrebno je paziti da ne izgubi energiju te je redovno hraniti. Od ishrane najviše joj odgovaraju miševi, insekti, jaja, ali i dehidrirana hrana za pse.

Važno je da hrana koju dajete pustinjskoj lisici bude s vrlo visokim udjelom mesa i bez žitarica koje štete njenom zdravlju. Iako nisu osjetljivog zdravlja, važno je redovno posjećivati veterinara.

Mužjak teži jedan i po kilogram, a ženka oko 800 grama. Dobro podnose visoke temperature, a velike uši, osim što čuju kretanje ispod zemlje, služe im i za termoregulaciju.  U svom prirodnom staništu po danu se pustinjska lisica odmara i krije od sunca u svojoj jami u tlu, ispod žbunja čije korjenje vezuje prhko pustinjsko zemljište pa ne dolazi do obrušavanja prokopanih tunela. Osim što su razvili odličan sluh, feneci imaju i sposobnost koja im omogućavaju da prežive s manje vode te gustu dlaku koja po danu odbija sunce, a po noći ih grije.

Poznata je kao lisica koja se može pripitomiti . Treba paziti da ne bude previše aktivna jer može izgubiti energiju.

No, iako ćete ih lako naučiti na uzicu i mjesto za obavljanje nužde, njihov nivo energije i znatiželje je nevjerovatan. Uz to, poznate su i kao proždrljivi kopači. U zatočeništvu mogu živjeti oko 10 godina, a idealni vlasnici su im prodice bez drugih ljubimaca i male djece.

Njihov simpatičan izgled ih čini jednim od najomiljenijih životinja za lovce koji ih love radi njihovog krzna, ali i za kućne ljubimce.

Pomoć na ekstremne uslove života u pustinji su joj duge noge, uše i rep preko kojih se oslobađa topline i tako lisica hladi tijelo.

Sluh i vid su joj dobro razvijeni. Krzno joj je žućkaste do svijetlosmeđe boje što joj omogućuje da se dobro uklopi u pustinjski okoliš. Pustinjska dugouha lisica aktivna je noću, a dane provodi u brlozima koje iskopa u tlu. Po načinu ishrane je svejed i hrani se malim glodavcima, gušterima, kukcima i jajima. U nedostatku pitke vode jede i biljnu hranu, poput lišća, korijenja ili plodova te na taj način namiruje potrebu za vodom.

Ova vrsta lisice živi u malim grupama.

Pari se tokom januara i februara nakon čega obično ima od 2 do 4 mladunca o kojima oba roditelja brinu još oko 6 mjeseci.

U PRIRODI MOŽE DOŽIVJETI  OKO 10 GODINA, A U ZOOLOŠKIM VRTOVIMA  DO 12 GODINA.