SOVE (OWLs)-umiljata i čudna stvorenja koja važe za jednu od najpametnijih životinja.

SOVE (OWLs)-umiljata i čudna stvorenja koja važe za jednu od najpametnijih životinja.

Sove je gotovo nemoguce pripitomiti, izraziti su predatori, jako se plaše ljudi i svi pokušaji se uglavnom završavaju u mladosti sova. Znam za ljude koji su imali sove kao mladunce, odgajili ih, hranili, pazili, potom pustili da odlete. Ove ptice su se nekada vraćale ljudima, čak i poslije par mjeseci, ali je zov prirode uvijek jači.
Sove su u cijelom svijetu jedne od najugroženijih ptica usljed gubitka staništa, trovanja, ubijanja, progonjenja, nedostatka plijena, predrasuda, promjene klime . . .
Sada su  sove zaštićene kao prirodne rijetkosti i ne smeju se ubijati, uznemiravati, hvatati, proganjati niti odrasle, niti mlade, niti jaja uzimati, lomiti . . .

Ovako umiljato i čudno stvorenje važi za jednu od najpametnijih životinja. Na svijetu postoji 216 vrsta sova, veličine su od 10 cm pa do 70 cm.

Sova je noćna ptica grabljivica, koja većinom živi samotan život. Uglavnom se hrane sitnim sisavcima, pticama i insektima, a poneke love i ribu. Let im je nečujan zbog posebne strukture perja, a kod lova se oslanja na tihi let, nevidljivost i efekt iznenađenja. Polaže od 2-12 jaja, ovisno o vrsti, ne grade gnijezda, nego obitavaju u šupljinama drveća, tavanima, špiljama..

Za sove je karakterističan okruglast izgled i uspravno držanje. U odnosu na ostatak tijela, glava im je izuzetno velika. Na njoj se ističu velike, prema naprijed smještene oči, okružene u većine sova vijencem radijalno postavljenih pera, tzv. “licem”. Kljun je kratak i kukast, slabo se ističe između perja. Krila su u većine sova relativno velika i zaobljena. Duža su u onih sova koje love na otvorenim područjima. U većine vrsta rep je kratak. Noge su snažne, a obično su perjem pokriveni čak i prsti. Kandže su snažne, duge i zakrivljene, prilagođene za hvatanje i usmrćivanje plijena.

Ruho sova je gusto i meko, te se doimaju mnogo težim nego to zapravo jesu. Obojenost je neugledna, prilagođena staništu u kojem sova obitava, što omogućuje da danju ostane nezamijećena na svom odmorištu. Sove šumskih staništa su obično tamnije, smeđih ili sivih tonova, dok su one otvorenih staništa svjetlije. Po vanjskom izgledu mužjaci i ženke ne mogu se razlikovati, ali u većine vrsta ženke su krupnije i teže od mužjaka.

Mladunci sova utina namjerno izlaze iz gnjezda početkom proljeća. Često ih bude više od 4 i gnjezda znaju da budu tijesna. Male sove nespretno prve korake vježbaju na granama pa se često dešava da sa njih padnu. Pokušavaju da se ponovo popnu do gnjezda koristeći kljun i kandže. Međutim, u gradskim sredinama stabla su uglavnom glatka, nema podrasta i grane su visoke, pa malenim sovama često ne polazi za rukom da se “vrate kući”. Ukoliko primjetite sovu kojoj treba pomoć, evo šta bi trebalo da uradite!

Mladunci sove kada padnu iz gnjezda uglavnom stradaju kada ih ščepaju napušteni psi i mačke.

Kada nađu mladunce sove ljudi uglavnom pomisle da su napušteni, pa ih preuzimaju i probaju sami da ih othrane. Najveći broj ljudi nema dovoljno iskustva i ne zna koja je adekvatna hrana za sovice. Sove su grabljivice koje se uglavnom hrane glodarima (miševi, voluharice, pacovi, puhovi). Njima treba upravo takva hrana, a ljudi to gotovo nikada ne mogu da obezbijede.

Ipak najbolje je mlade sove popeti na prve grane nekog razgranatog drveta, na lokaciji gdje su pronađene.

Roditelji su uvijek negdje blizu, na samo par metara. Mnogi ljudi nisu dobri posmatrači prirode i to ne mogu da primijete. Dakle, sovicu treba popeti na stablo van domašaja drugih ljudi, pasa i mačaka i sačekati da krene sama da se penje ka vrhu krošnje. To je najbolje uraditi u kasnim popodnevnim satima, jer bi trebalo da već oko 19 časova počnu da se oglašavaju i dozivaju roditelje. Na taj način daće im do znanja da su gladne i gdje se nalaze.

Sova kao ljubimac

Sove ne govore, noću su najaktivnije i jedu cijelu hranu. Sve ove osobine čine sovu jedinstvenim i nekonvencionalnim ljubimcem. Sove su iznimno pametne ptice, često povezane s mudrošću u zapadnoj kulturi. One su obično osamljene i nisu poznate kao životinje koje iskazuju ljubav prema drugima ili ljudima.

U zatočeništvu, sove se obično hrane cijelim, živim ili mrtvim miševima, štakorima, pilićima i drugim životinjama.

Raznovrsna ishrana je važna za održavanje zdrave jedinke, čineći je teškom za pravilno držanje sova kao kućnog ljubimca. Ova ishrana je nešto što potencijalni vlasnici kućnih ljubimaca sova moraju biti svjesni i moraju razmotriti logistiku kako planiraju hraniti svoju sovu.

Kućni ljubimci sove su klasifikovani kao egzotični kućni ljubimci. Uprkos tome, njihova popularnost kao kućni ljubimci se povećava iz dana u dan. Svi znaju da je sova - noćna grabljivica. I, uprkos činjenici da ona živi u kući - instinkti se ne može promijeniti, a to će biti najaktivniji u večernjim satima, noću i rano ujutro. Osim toga, probavni trakt sove vrlo je neobične strukture, tako da se oni moraju hraniti svježom hranom - prepelice, jednodnevni pilići, poljski miševi. Ako kupite sovu - to je samo u rasadniku, na tržištu, obično se prodaju ptice uhvaćene u prirodi, a to je nezakonito. Sova se mora  nabavii u ranoj dobi - onda će biti u mogućnosti da se brzo navikne na zatočeništvo. Prije kupovine sove morate biti sigurni da je stan je dobro pripremljen.

Najbolja stvar za vlasnika ptice je pružiti joj veliki kavez za ptice, u kojem će ona biti u stanju da slobodno leti - da se slobodno kreće i to je od vitalnog  značaja za  sovu. U ekstremnim slučajevima, sova se može držati u kavezu, ali to je jako loše za takvu pticu. Dakle, sova kao kućni ljubimac zahtijeva slobodan prostor. Za nju bi bilo dobro ukloniti sve neželjene predmete s kojima se mogu susresti. Neophodno je da  prozori u sobi budu prekriveni debelim zavjesama -  zbunjena će pokušati da leti kroz staklo.U soba se može pričvrstiti na zidove "grana" od željeza i drva, oni će joj dati iluziju ovih grana.

Kućni ljubimci sove vole da plivaju, pa je neophodno da se stvore uslovi u kući da se nekoliko puta sova dnevno okupa  u velikoj posudi. Kada se ptica kupa, jako se posipa vodom.

Jede male glodare ili ribe, i to svježe- potrebno je da se hrani zajedno sa vunom, jer to je neophodno zbog zdrave probave.Na primjer, odrasla sova jede par pilića ili miševa. Jednom nedeljno, ali svježe vode za piće treba uvijek biti. Oni koji se odluče za sovu kod kuće, moraju dobro razmisliti o tome da li su spremni za teškoće koje to povlači za sobom. Iako je ptica, naravno, jedna od najzanimljivijih.

Sove lete nečujno. Ovo znatno doprinosi efikasnosti lova u mraku – omogućava sovama slušanje pokreta plijena i precizno usmjeravanje napada, kao i neopaženo približavanje plijenu. Leđna i repna pera imaju specifične resaste rubove koji smanjuju zvučne vrtloge i time gotovo posve prigušuju zvuk koji nastaje pri letu. Velika površina krila omogućuje sovama let polaganim zamasima krila što dodatno stišava njihov let.

Noge i prsti u većine sova pokriveni su perjem, što im pomaže da stišaju prilazak prilikom obrušavanja. Ujedno, ova pera griju noge i služe kao zaštita od mogućih ujeda plijena.

Oko sove je vrlo veliko i izduženo, a rožnica i leća jako su uvećane. Zadebljala rožnica najvjerojatnije služi kao dodatna leća. Mrežnica i leća smještene su vrlo blizu. Slika je stoga manje disperzna i jasnija je. Mrežnica sova sadrži vrlo mnogo osjetilnih stanica u obliku štapića, jako osjetljivih na svjetlo. Udio čunjića, a to su stanice koje su osjetljive na boje i daju oštrinu slici, mnogo je manji. Kod ptica koje su uglavnom aktivne danju. npr. sokolovki, upravo je suprotno. Ljudi često misle da u dnevnoj svjetlosti sove vide slabo ili su čak slijepe. Međutim, vid sova danju je odličan – gotovo tako dobar kao i vid čovjeka. Štoviše, neke sove, npr. močvarna sova, pretežno i love pri dnevnom svjetlu. Iako su oči sova vrlo osjetljive na svjetlost, mišići šarenice su snažni i zenice vrlo brzo mijenjaju veličinu – šire se u mraku, a sužavaju pri svjetlu, regulšući količinu svjetla koja ulazi u oko. Većina sova tokom dana se odmara i pri tome zatvara oči – od tuda dojam “zasljepljenosti” pri dnevnom svjetlu.

Oči sova usmjerene su gotovo posve prema naprijed. Vidokrug tako položenih očiju djelimično se preklapa stvarajući, slično kao i u čovjeka, tzv. binokularnu sliku. Binokularni vid omogućava sovama preciznu procjenu udaljenosti, što je od vitalne važnosti kod hvatanja plijena.

Zbog veličine i građe sove ne mogu pokretati oči unutar očnih duplji. To je nadomješteno izuzetno pokretnim vratom, koji im omogućuje da okreću glavu i do 270 stepeni. Stoga sove mogu okrenuti glavu na leđnu stranu i gledati i ravno iza sebe!

Čula vida i sluha u sova su izuzetno dobro razvijena. Eksperimenti su pokazali da neke vrsta sova mogu i u potpunom mraku, oslanjajući se samo na čulo sluha, pronaći i uhvatiti plijen. Sove koje izgube vid ne mogu preživjeti u prirodi. U normalnim uslovima sova se služi s oba čula – jedno nadopunjuje drugo, zavisno o situaciji.

Velikim i vrlo osjetljivim očima sove iskorištavaju najmanje količine svjetla, što im omogućuje da vide u mraku. Međutim, kao ni druga stvorenja, ni sove ne mogu vidjeti u potpunom mraku. Specifična građa oka omogućuje sovi hvatanje i najmanjih količina svjetla, a snažne leće koncentriraju to svjetlo na osjetljivu mrežnicu.

Sove imaju najbolji sluh od svih ptica, a njihove uši predstavljaju vjerovatno vrhunac razvoja slušnog aparata u životinjskom svijetu.

Unutrašnje uho vrlo je veliko, a slušna regija u mozgu sova ima mnogo više živčanih stanica nego u drugih ptica odgovarajuće veličine.

Ušni otvori su skriveni u perju, vrlo su veliki i najčešće smješteni asimetrično sa strane glave. Zvuk kojeg proizvodi plijen, dopire stoga u jedno uho djelić vremena kasnije nego u drugo, a to olakšava precizno utvrđivanje njegovog položaja.

Sove nemaju vanjskih ušiju. No, vijenac radijalnih pera tvori široko “lice” koje prikuplja zvučne valove na isti način kao vanjske usne školjke i usmjeruje ih do bubnjića unutar lobanje.

Pernati čuperci na vrhu glave nalik ušima, kod nekih vrsta, npr. u ćuka i ušare, nemaju ništa sa sluhom. Precizna uloga ovih čuperaka nije poznata, najvjerovatnije se sove njima služe da bi iskazale različita raspoloženja.

Sove su grabežljivci. Najčešće se hrane sitnim sisarima, uglavnom glodarima i rovkama, ali love i ptice, vodozemce, gmazove, kukce, gujavice i slično. Sitnije vrste sova. npr. ćukovi, uglavnom se hrane kukcima.

U većine sova ishrana je vrlo raznolika, a udio pojedinog plijena u ishrani zavisi o njegovoj gustoći u staništu – najčešći je onaj koji je najbrojniji i time dostupniji. Međutim, postoje i izuzeci. Na primjer, sove ribarice  koje nastanjuju područja južne i istočne Azije gotovo se isključivo hrane ribom. Zbog toga imaju duge, gole noge prilagođene za hvatanje plijena u vodi. I neke europske sove pokazuju specijalizaciju u ishrani. Na primjer, sova močvarica uglavnom se hrani voluharicama. U godinama kada je brojnost ovih glodara niska, one se sele u druge, voluharicama bogatije krajeve. Sove hvataju i usmrćuju plijen snažnim kandžama.

Kao ni ostale ptice, sove nemaju zube i ne mogu sažvakati hranu. Stoga manje životinje gutaju cijele, a veće trgaju na dijelove koje mogu progutati. Na ovaj način uz meso progutaju i ostale, neprobavljive dijelove plijena: kosti, dlaku, perje,i dr. Ovi ostaci formiraju gusto umotane grudice, tzv. gvalice. a jednom ili dvaput dnevno izbacuju ih kroz usta.

Gvalice sova nalikuju gvalicama sokolovki. ali su mnogo “bogatije” kostima. Naime, želučani sokovi sova ne sadrže dovoljnu količinu solne kiseline koja bi razgradila tvrde dijelove i najveći dio skeleta plijena ostaje nerazgrađen.

Gvalice sova su vrijedan izvor podataka. Analizom sadržaja gvalica može se mnogo naučiti, ne samo o ishrani pojedinih vrsta sova, nego i o plijenu kojim se hrane. Gvalice se razlikuju po obliku, veličini i strukturi i često možemo odrediti od koje vrste potiču.