Prekrasne činčilice mekog krzna i umiljate naravi
Prekrasne činčilice mekog krzna i umiljate naravi
Činčile
su, bez sumnje, najslabija životinjska vrsta . Sa svojim grmovitim
repovima, sitnim ušima, dugim brkovima i divnim pahuljastim krznom, mala bića
mogu doista reći "awww".
Saznajte više o
tome kako se brinuti za cinchile, gdje ih možete držati, kako ih hraniti i kako ih zadržati sretnim i
zdravim.
Činčile su vjerovatno neki od
najcjenjenijih i najdivnijih malih sisara koje možete odabrati za kućnog
ljubimca. Svaka od njih ima jedinstven karakter, većina je sretna grljenja
u vašem džepu ili na ramenu.
Evo nekih stvari koje biste trebali
znati kako bi vaše cinchile bile sretne i zdrave.
Činčile su velika odgovornost
Prije kupovine, trebali biste znati da one zahtijevaju
prilično malo posla od strane vlasnika. Oni nisu pravi kućni ljubimci za
malu djecu ili prvi ljubimac. Vrlo su osjetljive
na nagle promjene.
One su društvene: morate nabaviti dvije
Činčile su društvena bića koja stvore bliske veze sa svojim
prijateljima. Ako posjedujete jednu, vjerovatno će patiti od teške samoće. Ova
usamljenost zapravo može dovesti do letargičnog ponašanja, pa čak i smrti.
Vrijedi nabaviti dvije. Dobivate sate zabave gledajući
kako se dvije činčile omamljuju i
razgovaraju jedna s drugom. Čak se međusobno koriste kao jastuci kada drijemaju!
Kada ih nabavljate, trebate paziti na karakter činčila. Uvijek
ih nosite prije usvajanja. Smirena činčila bi trebala biti zadovoljna i sjesti
u vaše ruke. Ova vrsta osobnosti vjerovatno će biti sretna na vašem ramenu
ili u džepu.
Također treba imati na umu da činčile ne dobivaju optimalnu
količinu socijalizacije u trgovini kućnim ljubimcima. Ako su malo
sramežljive kada ih prvi put upoznate, mogu se vrlo lako
promijeniti. Nakon što ih odvedete kući, pričekajte nekoliko dana da ih
držite, to će im dati vremena da se prilagode novoj sredini i spriječe stres.
Nakon nekoliko dana, možete ih početi držati. Uz puno
njege i tretmana možete zaraditi povjerenje čak i „najstidnije“ činčile.
Činčile su aktivne i trebaju kavez sa nivoima.
Odabir kaveza je vrlo važan i može uveliko uticati na kvalitet
življenja vaše činčile. Vrlo su aktivne i vole se popeti i skočiti. Činčile
trebaju više nivoa u svom domu kako bi dobile potrebnu vježbu.
Kada kupujete kavez, trebate odabrati onaj sa čvrstim dnom i
policama. Ovo je veoma važno. Ako se police u njima nalaze ili su
neka žičana rešetka, vaša će činčila biti ozlijeđena.
Njihove tanke noge i šape mogu se jednostavno
uhvatiti.
Najbolji su metalni kavezi s plastičnim policama. Činčile
vole žvakati više nego bilo što drugo na svijetu.
Kao
kućni ljubimci, činčile su postale, kao i mnoge vrste glodara, popularne tek
zadnjih desetak godina. Oslobođene od strane udruga za zaštitu životinja sa
uzgojnih farmi i iz pokusnih laboratorija, našle su put do dnevnih soba i zoo
trgovina. U domaćem uzgoju se susrećemo uglavnom samo sa dugorepom činčilom
(chinchilla laniger). Kako su te životinje tek od nedavno ciljano uzgajane, i
dalje se smatraju kao divlje životinje.
Činčila
danas ima u različitim bojama i stalno se uzgojem dobivaju nove varijante.
Međutim, boje krzna nisu odlučujuće za pravilno držanje životinje, stoga se
ovdje neće posebno spominjati.
Činčile su
pripadnici čopora. Ne smiju se držati pojedinačno, već uvijek najmanje po
dvije. Istopolne jedinke se u pravilu dobro slažu ako nema u blizini jedinki
suprotnog pola. Životinje bi trebale zajedno odrasti, ili ih, po mogućnosti,
treba jednako stare združiti.
Držanje
u paru nije preporučljivo. Kastracija kod mužjaka je vrlo rizičan zahvat. Ima
čak slučajeva da kastrirani mužjak, nakon kastracije, više od svoje partnerice
ne bude prihvaćen. Isto se tako često desi da kastracija ne uspije i ženka svejedno
ostane skotna. Smrt kao posljedica kastracije, nažalost nije rijetka. Neki
mužjaci činčile ne podnose narkozu dobro i uginu nekoliko sedmica nakon
kastracije, naizgled bez razloga.
Činčile
mogu imati 2-3 legla godišnje, po leglu 1-4 mlada, rijetko i do 6 mladunčadi (u
tom slučaju se treba ručno podignuti mlade, jer majke često uginu od
poslijedica preopterećenja). To svakako ne izgleda odmah teško, ali imajte na
umu da činčile jako dugo žive i činjenicu, da mladi vrlo brzo polno sazriju, te
se može razmnažanje vrlo lako oteti kontroli. Mužjak pari i svoje kćeri, i
napada sinove, tako da se treba odvojiti
i držati odvojeno. Ako ne želite profesionalno uzgajati činčile, onda se radije
držite istospolnih parova.
Težina: između 400 - 1000 g.
Polna zrelost: ženke između 6-8
mjeseci, mužjaci između 4-5 mjeseci.
Rasplodna dob: Ženke najranije od
10 mjeseca života.
Starost činčile mogu živjeti 15 - 20 godina.
Veličina: Dužina tijela bez repa cca 20 i 26 cm, rep može bit dug od
cca 10-20 cm.
Ukratko, činčile su nezahtjevni
ljubimci, bez mirisa i odlični za ljude koji većinu vremena nisu doma. Uredniji
i manje zahtjevni od kunića i zamoraca.
Ukoliko dobiju dovoljno ljudske pažnje,
činčile mogu živjeti same. Tada Vi za njih postajete "druga" činčila.
Ukoliko žive od prvih dana u društvu sa drugim činčilama, dobro će se
slagati. Treba biti vrlo pažljiv prilikom upoznavanja odrasle činčile sa novom
jedinkom, jer tada znaju biti vrlo agresivne. Nemojte ostavljati činčilu samu
sa drugim ljubimcima, čisto iz predostrožnosti da u igri ne povrede
činčilu.
Velike su razlike u karakteru svake pojedine činčile. Ima nežnijih i
mirnijih, ali isto tako i dominantnih jedinki. Izuzetno su inteligentne
životinje.
Zbog izuzetno gustog krzna, ne
preporučuje se držati kavez sa činčilama na temperaturi višoj od 25ºC. Treba
izbegavati promaju i direktnu sunčevu svjetlost.
Kako se činčile danju
odmaraju, kavez treba biti na mirnom mjestu. Površina kaveza bi trebala biti
što veća, a kako činčile vole da se penju, bilo bi dobro da je i
visok. Kavez nikako ne bi trebao biti plastični, jer će ga činčile pregristi.
Isto važi i za posude za hranu i vodu. Stavite svojoj činčili u kavez i kućicu
kako bi imala svoj mir. Kavez pospite piljevinom za činčile i redovno
čistite. U kavez svakako stavite i grančice voćki (jabuke, kruške, lješnik) za
grickanje, kupovne "grickalice" i igračke. Jednom do dva
puta nedeljno omogućite činčili kupku u pijesku (specijalan pijesak za
kupanje za činčile).
Činčilama treba dati dosta vremena da se
prilagode. Kada im prvi put prilazite, krećite se polako i govorite tiho da ih
ne uplašite. Dozvolite prvo da Vas malo onjuši. Stavite ruku u kavez i
pričekajte da Vaša činčila otkrije novu "granu" za penjanje.
Možete držati i suvo grožđe u ruci tako da se činčila mora popeti
kako bi ih dohvatila. Nakon nekoliko dana činčila bi se trebala naviknuti
na Vašu ruku. Nakon toga, otvorite kavez i podstaknite je da Vam se popne na
rame. Nagradite je suvim grožđem. Ukoliko je želite uzeti, nemojte je vući i
dizati za krzno, nego je lagano obuhvatite rukama. Činčila obožava pijesak za
kupanje, pa ukoliko se ne želi vratiti u kavez, stavite pijesak u posudu u
koju će odmah uskočiti. Tako je možete prenijeti u kavez. Nikako je nemojte
agresivno juriti i hvatati.
Činčilama ponudite gotovu hranu za
činčile, sijeno, listove radiča, maslačka, jabuku, suvo voće, kajsiju... ti
obavezno vodu. Najbolje je hraniti ih uveče kada su budne i aktivne.
Uopšteno, dobro održavane činčile imaju
vrlo malo zdravstvenih tegoba. Ukoliko primjetite promjenu u gustini izmeta,
ako djelimično nedostaje krzna i ako su oči vodenaste, bilo bi dobro
kontaktirati veterinara. Isto važi ako se vaša činčila ponaša drugačije nego
što ste navikli, ako spava i noću, previše miruje, ne uzima hranu...
Činčile su noćne životinje, spavaće od
ranog jutra do 18-19 sati, što je savršeno za zaposlenu porodicu i školarce jer
su budne i spremne za igru kad se porodica okupi. Činčile spadaju u
najnezahtevnije kućne ljubimce; inteligentne su, bez mirisa, nuždu vrše samo u
svom wc-u, uredne su pa je čišćenje kaveza činčila jednostavan posao. Ovo su
razigrane životinjice i jako vole da trče i da skaču. Nisu spretne poput vjeverica,
pa ih u njihovim aktivnostima treba nadgledati.
Činčile su izuzetno čiste životinje,
vole biti čiste i na čistom. Zbog toga treba kavez svakodnevno čistiti, i promjeniti
prostirku koju su pomokrile. Povremeno (jednom nedjeljno) je potrebno vrućom
vodom oprati police, cijevi i posude za nuždu.
Primjedbe
Objavi komentar